Usluge savjetovanja na području upravljanja financijskim rizicima i njihovog modeliranja

Potpomognuti strojnim učenjem i umjetnom inteligencijom, te osnaženi sve većim računalnim kapacitetima, složeni matematički modeli sve brže postaju ključni stup upravljanja rizicima i time dobivaju sve važniju ulogu u cjelokupnom bankarskom poslovanju.

Tehnike matematičke statistike, analize velikih podataka i umjetne inteligencije koriste se za predviđanje budućih ishoda na temelju povijesnih podataka. Danas se primjenjuje širok raspon matematičkih modela, od tradicionalnijih metoda poput linearne i logističke regresije, analize glavnih komponenti, hijerarhijskog grupiranja, do naprednijih metoda temeljenih na strojnom učenju, uključujući slučajne šume, gradijentno pojačavanje, neuronske mreže i Bayesovo ažuriranje.

U tom kontekstu, modeli kreditnog rizika imaju ključnu ulogu u različitim aspektima upravljanja rizicima, prateći cijeli životni ciklus klijenta, od odobravanja kredita kroz kreditno bodovanje i određivanje cijene na temelju rizika, do kontinuiranog praćenja profila rizika klijenata. Navedeni modeli ključni su za procjenu očekivanih kreditnih gubitaka (za izračun rezerviranja za gubitke po kreditima) i neočekivanih kreditnih gubitaka (za upravljanje kapitalom prema pristupu temeljenom na internim rejting sustavima – IRB pristupu). Ključna područja na koja smo usmjereni: 

1. Modeli kreditnog bodovanja
2. Određivanje cijena na temelju rizika
3. Određivanje rezerviranja za gubitke po kreditima
4. Pristup temeljen na internim rejting sustavima
5. Upravljanje rizicima modeliranja

Rizici na području ESG-a (zaštita okoliša, društveno odgovorno poslovanje i upravljanje) pod sve su strožim regulatornim nadzorom, zbog čega timovi za modeliranje u bankama moraju sve više prilagođavati svoje modele kreditnog rizika kako bi integrirali ove rizike – kako na razini pojedinačnih transakcija, tako i na razini cjelokupnog portfelja. Trenutni zahtjevi ograničeni su na upravljanje tim rizicima: (i) tijekom procesa odobravanja kredita, (ii) putem posebnih alata za testiranje otpornosti na stres te (iii) u okviru posebnih objava. Međutim, u budućnosti će se ti rizici morati u potpunosti integrirati u okvire Basela i MSFI-jeva. Osim toga, banke koje se na vrijeme ne prilagode ovim zahtjevima mogle bi se suočiti s povećanim kapitalnim zahtjevima u sklopu Stupa 2 unutar Basela III, a kasnije i formalnim regulatornim obvezama unutar Basela IV.

Neovisno o regulatornim pritiscima, ESG modeliranje donosi i značajne poslovne prilike – posebno u segmentima tzv. zelenih i smeđih portfelja. Ključ uspješne implementacije leži u prilagodbi ESG okvira poslovnom modelu banke.

Izazovi na području ESG modeliranja:

• Velik broj rizika povezanih s ESG-om tek se počinje manifestirati pa tradicionalna kalibracija modela nije moguća 
• Fizički i tranzicijski rizici ponašaju se drugačije i prenose se drugim kanalima 
• Dinamičke pretpostavke bilance zahtijevaju sofisticiranije metode izračuna, kako bi se osigurala pravovremena obrada podataka 
• Ograničena dostupnost podataka i neadekvatna infrastruktura za prikupljanje podataka predstavlja poseban izazov. 

U PwC-u nudimo sveobuhvatnu podršku u rješavanju ovih izazova kako bismo omogućili bankama da pravilno procijene rizike povezane s temama na području ESG-a te im pomogli da to učinkovito dokažu svim relevantnim dionicima.

Okvir za sklonost preuzimanju rizika

Okvir za sklonost preuzimanju rizika (RAF) ključan je za financijske institucije jer osigurava usklađenost upravljanja rizicima s poslovnim strategijama, omogućujući održiv rast. Uređen člankom 74. Direktive 2013/36/EU, RAF uspostavlja jasnu organizacijsku strukturu s precizno definiranim odgovornostima te utvrđuje procese za prepoznavanje, upravljanje, praćenje i evidentiranje rizika, uključujući reputacijske rizike. Također usklađuje poslovnu strategiju sa sklonošću preuzimanju rizika, određuje kapacitet za preuzimanje rizika te dodjeljuje odgovornost za upravljanje rizicima. Dodatno, potiče primjerenu kulturu rizika i integrira ICAAP i ILAAP postupke. Usklađuje se s politikama o primanjima i upravljanju rizicima kako bi se uspostavila ravnoteža između rizika i povrata, čime doprinosi regulatornoj usklađenosti i ostvarenju strateških ciljeva organizacije.

Postupak procjene adekvatnosti internog kapitala (ICAAP)

Postupak procjene adekvatnosti internog kapitala (ICAAP) ključan je element upravljanja rizicima u financijskim institucijama, osiguravajući usklađenost s njihovom sklonošću preuzimanju rizika i organizacijskom strukturom. Ovaj sveobuhvatan sustav olakšava prepoznavanje i procjenu relevantnosti rizika na razini pojedinačnih transakcija, proizvoda i procesa. U okviru ICAAP-a definirana su ograničenja adekvatnosti internog kapitala kako bi osigurala dostatna sredstva za pokriće rizika. Planiranje kapitala u sklopu ICAAP-a usmjereno je na budućnost te uključuje strategije upravljanja kapitalom i njegovu optimalnu alokaciju. Pouzdane metode kvantifikacije rizika podvrgnute su provjeri kako bi se osigurala njihova točnost i stabilnost. Interni kapital treba biti usklađen s konceptom ekonomske adekvatnosti kapitala institucije. ICAAP također zahtijeva provođenje testiranja otpornosti na stres na razini cijele institucije kako bi se utvrdile potencijalne ranjivosti u stresnim scenarijima, omogućujući razvoj prilagođenih programa testiranja otpornosti na stres. Financijske institucije obvezne su održavati sveobuhvatan interni i regulatorni sustav izvještavanja o ICAAP-u, čime se osigurava transparentnost i preuzimanje odgovornosti u procesu izvještavanja. Učinkovitom implementacijom ICAAP-a financijske institucije mogu bolje upravljati postojećim i potencijalnim rizicima.

Okvir upravljanja rizikom likvidnosti (ILAAP, postupak procjene adekvatnosti interne likvidnosti)

Okvir upravljanja rizikom likvidnosti, temeljen na BCBS-ovim Načelima dobrog upravljanja i nadzora rizika likvidnosti iz 2008. godine, ključan je za financijske institucije jer osigurava njihovu održivost i otpornost. Ovaj okvir uključuje uspostavu organizacijske strukture prema konceptu 3 linije obrane, s jasno definiranim ulogama i odgovornostima u procesima upravljanja rizicima. Poseban naglasak stavlja na provedbu rigoroznih, ali smislenih testova otpornosti na stres, uključujući testove osjetljivosti i testove temeljene na scenarijima, s fokusom na jednodnevno upravljanje likvidnošću. Također zahtijeva izradu učinkovitih likvidnosnih planova za krizne situacije, prilagođenih veličini i složenosti pojedine institucije. Ključno je uskladiti sklonost preuzimanju rizika likvidnosti s poslovnim planom. Ovaj okvir omogućuje višem menadžmentu da ostvaruje poslovne ciljeve unutar definirane sklonosti preuzimanju rizika, optimizirajući troškove upravljanja likvidnošću i birajući najpovoljnije opcije financiranja. Također pruža sigurnost tijekom stresnih razdoblja, obuhvaćajući elemente poput depozita bez ugovorenog roka dospijeća, prijevremenih otplata kredita i prijevremenih​ povlačenja oročenih depozita, čime se osigurava sveobuhvatno upravljanje rizikom likvidnosti.

Uredba o kapitalnim zahtjevima (CRR), zajedno s Direktivom o kapitalnim zahtjevima (CRD), čini temelj bankarskog regulatornog okvira Europske unije, osiguravajući stabilnost i otpornost financijskih institucija postavljanjem prudencijalnih kapitalnih zahtjeva. Cilj ovih zahtjeva je jačanje sposobnosti banaka da apsorbiraju gubitke, osobito tijekom gospodarskih recesija. S razvojem regulatornog okvira predložen je CRR III, koji će stupiti na snagu u siječnju 2025. godine i donijeti značajne promjene za banke. Prema CRR-u III, banke koje primjenjuju standardizirani pristup suočit će se s novim pravilima za dodjelu pondera rizika, dok će banke koje koriste pristup temeljen na internim rejting sustavima (IRB) morati koristiti standardizirani pristup kao osnovu za izračun imovine ponderirane rizikom. Revidirana metodologija povećat će osjetljivost na rizik i zahtijevati opsežnije prikupljanje podataka. Osim toga, uvode se i novi zahtjevi za izvještavanje, uključujući objave povezane s ESG čimbenicima. Banke izvan EU-a suočit će se sa sličnim promjenama, iako s određenim odstupanjima zbog razlika u prijelaznim razdobljima i dodjeli pondera rizika u odnosu na Basel IV.      

Kako se banke mogu pripremiti za Uredbu o kapitalnim zahtjevima III (CRR III)?

Kako bi se učinkovito pripremile za novu uredbu CRR III, banke moraju usvojiti proaktivan pristup.

Prvi korak u pripremi za CRR III uključuje detaljnu procjenu utjecaja kako bi se utvrdio specifičan utjecaj nove regulative na portfelje banke.

Nakon što banka procijeni i kvantificira specifičan utjecaj CRR-a III, potrebno je izraditi plan implementacije. Ključno je izraditi adekvatnu strategiju implementacije jer cijeli proces može biti prilično složen. 

Važno je što ranije započeti proces implementacije jer će to banci osigurati dovoljno vremena za testiranje novih pravila, edukaciju zaposlenika i rješavanje bilo kakvih izazova koji se mogu pojaviti tijekom procesa.

Po završetku implementacije CRR-a III, preporučuje se angažiranje neovisnog stručnjaka koji će provjeriti njezinu cjelokupnu kvalitetu i učinkovitost. Takva neovisna procjena može ukazati na mogućnosti za daljnja poboljšanja s ciljem bolje optimizacije kapitala.

 Procjena utjecaja

• Procjena postojećeg postupka za izračun imovine ponderirane rizikom
• Utvrđivanje relevantnih područja 
• Utvrđivanje mogućih dodatnih zahtjeva koji se odnose na podatke 
• Procjena budućih strategija kapitalizacije 
• Definiranje nužnih sljedećih koraka
• Postupak implementacije

 Analiza nedostataka: 

• metodološki nedostaci
• tehnološki nedostaci
• nedostaci povezani s dostupnošću podataka

Usklađivanje internih politika i metodologija 

• Uvođenje paralelnog rada novih i postojećih sustava i procesa
• Integracija novih izračuna za određivanje pondera rizika u interna i eksterna izvješća o rizicima

Provjera implementacije

• Provjera ispravnosti klasifikacije izloženosti 
• Pregled točnosti dodjele pondera rizika 
• Ponovna validacija modela prema standardiziranom pristupu za kreditni rizik (SA-CR)
• Strateška procjena IRB modela na razini portfelja 

CRR III uvodi niz izmjena u okvir kreditnog rizika prema IRB pristupu, koje će izravno utjecati na banke i njihove kapitalne zahtjeve. Pri implementaciji zahtjeva CRR-a III, banke će morati pažljivo analizirati te izmjene i prilagoditi im se na primjeren način. 

Opseg

• Ukidanje IRB pristupa za izloženosti po vlasničkim instrumentima
• Ukidanje naprednog IRB pristupa (A-IRB) za banke, druge subjekte financijskog sektora i veće korporacije
• Uvođenje novih klasa izloženosti za regionalne i lokalne samouprave te subjekte javnog sektora 
• Ukidanje skalirajućeg faktora od 1,06%
• Uvođenje IRB pristupa i trajna djelomična primjena
• Banke sada mogu usvojiti IRB pristup za pojedine klase izloženosti, bez obveze njegove primjene na sve klase izloženosti
• Banke mogu prijeći s IRB pristupa na SA-CR pristup za bilo koju klasu izloženosti do 31. prosinca 2027. godine
• Procjena parametara
• Revidirane metode za izradu vlastitih procjena kreditnog konverzijskog faktora (CCF) 
• Revidirani opseg proizvoda za koje se CCF može modelirati
• Uvođenje donjih granica za parametre rizika u A-IRB-u
• Za poslovne klijente i građane: Nova minimalna donja granica ulaznih podataka za vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza (PD) od 0,05%, minimalne donje granice ulaznih podataka za gubitak uslijed nastanka statusa neispunjavanja obveza (LGD) temelje se na osnovnom IRB pristupu (F-IRB) 
• Specijalizirano financiranje: Uvođenje prijelaznog faktora za minimalnu donju granicu LGD-a
• Izloženosti prema središnjim državama: Minimalne donje granice PD-a, LGD-a i CCF ulaznih podataka nisu primjenjive
• Novi parametri rizika za F-IRB pristup
• Uvođenje donje granice za PD 
• Smanjenje minimalnog osiguranog LGD-a 
• Propisivanje neosiguranog LGD-a za poslovne klijente i institucije
• Povećanje korektivnog faktora (engl. haircut) za LGD
• Tehnike ublažavanja kreditnog rizika
• Revidirani korektivni faktori za financijske kolaterale prema složenoj metodi financijskog kolaterala i vrijednosti osiguranih LGD-ova i korektivnih faktora kolaterala primjenjivih prema F-IRB pristupu
• Povratak na manje sofisticirane pristupe za izloženosti osigurane jamstvom prema standardiziranom pristupu (SA) ili kada su jamstva izdali F-IRB davatelji jamstva.
• Pojašnjenje kriterija prihvatljivosti jamstava
• ​​Uklanjanje tretmana dvostrukog statusa neispunjavanja obveza
• Minimalna donja granica (OF)
• Ograničeno smanjenje RWA-a koje se može postići primjenom IRB modela u odnosu na vrijednost izračunatu prema standardiziranim pristupima.
• Uvođenje prijelaznih pravila za povlaštenu dodjelu pondera rizika za poslovne klijente bez rejtinga i izloženosti osigurane hipotekom na stambenu imovinu
• Postepeno uvođenje OF-a tijekom razdoblja od pet godina, koji će doseći 72,5% do 2030. godine

“Kultura rizika … norme, stavovi i ponašanje institucija povezani sa svjesnošću o rizicima, preuzimanjem rizika i upravljanjem rizicima.

(Smjernice Vijeća za financijsku stabilnost (FSB) o nadzoru i interakciji s financijskim institucijama u vezi s kulturom rizika, 2014.)”

Kulture rizika razlikuju se među financijskim institucijama, no određeni temeljni elementi zajednički su svim institucijama koje njeguju primjerenu kulturu rizika. Ti elementi uključuju:

• Učinkovito upravljanje rizicima
• Učinkovit okvir za sklonost preuzimanju rizika 
• Sustav nagrađivanja koji potiče odgovorno preuzimanje rizika 

PwC-ova globalno priznata metodologija za procjenu kulture rizika razlikuje šest ključnih područja: liderstvo, upravljanje i organizacija, komunikacija, upravljanje ljudskim resursima, stimulacije i preuzimanje odgovornosti.

Ova inicijativa usmjerena je na procjenu kulture rizika u ključnim područjima primjenom specijaliziranih alata koji omogućuju dosljednu primjenu metodologije. U tu svrhu koriste se četiri pristupa – anketa o kulturi rizika za sve zaposlenike, analize politika i procedura, razgovori s ključnim dionicima i fokus grupe koje se bave specifičnim rizicima.

Procjena obuhvaća kvalitativne i kvantitativne elemente. Iako ne postoji univerzalno prihvaćena terminologija za ocjenu razina zrelosti, opće je prihvaćen okvir od pet razina. PwC-ova metodologija razlikuje pet razina zrelosti – osnovnu, u razvoju, definiranu, uspostavljenu i optimiziranu.

Za razinu koja je ocijenjena kao „definirana“ ili je svrstana u nižu kategoriju, provodi se kvalitativna procjena kako bi se utvrdile prilike za poboljšanje i izradile odgovarajuće preporuke.

Primjerena kultura rizika

Primjerena kultura rizika potiče svjesnost o rizicima, odgovorno ponašanje i promišljeno donošenje odluka o preuzimanju rizika unutar jasno definiranog okvira za upravljanje rizicima.  

Takva kultura podržava učinkovito upravljanje rizicima, promiče odgovorno preuzimanje rizika te osigurava pravovremeno prepoznavanje, procjenu, eskalaciju i rješavanje rizika ili aktivnosti koje premašuju prihvatljivu razinu rizika institucije.

 Kako bi se uspostavila i održala učinkovita kultura upravljanja rizicima, potrebno je usmjeriti se na šest ključnih područja:

• Liderstvo i strategija
• Preuzimanje odgovornosti
• Stimulacije
• Upravljanje ljudskim resursima
• Upravljanje i organizacija
• Komunikacija

Jedna od ključnih odgovornosti nacionalnih nadzornih tijela jest osigurati stabilnost financijskog sustava te pravilno funkcioniranje i integritet financijskih tržišta. Testiranje otpornosti na stres predstavlja primarni nadzorni alat za tu analizu. Cilj testiranja je procijeniti otpornost financijskih institucija na nepovoljne tržišne uvjete i doprinijeti cjelokupnoj procjeni sistemskog rizika u financijskom sustavu. Testiranje otpornosti na stres provodi se na temelju osnovnog i nepovoljnog scenarija, pri čemu su oba scenarija obvezna za sve bankarske institucije. Pojedinačne banke razvijaju prijelazne mehanizme, ovisno o složenosti svojih proizvoda i strukturi portfelja.

Rezultati testiranja otpornosti na stres

Testovi otpornosti na stres pružaju kvalitativne uvide u mehanizme prijenosa rizika i potencijalna odstupanja, uz kvantitativne podatke poput računa dobiti i gubitka te bilanci koji su bili podvrgnuti testiranju otpornosti na stres tijekom trogodišnjeg razdoblja. Njima se procjenjuje utjecaj na kreditni, tržišni i operativni rizik, s posebnim naglaskom na adekvatnost kapitala. Od 2021. godine, tradicionalni rizici obuhvaćaju i čimbenike povezane s ESG-om.

Interno testiranje otpornosti na stres

Uz regulatorna testiranja otpornosti na stres, financijske institucije moraju najmanje jednom godišnje provoditi interna testiranja otpornosti na stres u okviru Stupa 2. Ova testiranja moraju obuhvatiti kreditne, tržišne, operativne i likvidnosne rizike. Za razliku od regulatornih testova otpornosti na stres koji se temelje na pristupu „jedan model za sve”, interna testiranja mogu se prilagoditi specifičnom profilu rizika pojedine institucije i nisu podložna pretjeranom regulatornom konzervativizmu. Na taj način, ona postaju učinkovitiji alat za viši menadžment.

Standardna tržišna praksa uključuje tri pristupa testiranju otpornosti na stres, pri čemu svaki predstavlja snažan alat s jedinstvenim značajkama. Razlikuju se prvenstveno po načinu generiranja scenarija:

• Analiza osjetljivosti procjenjuje specifične rizike i njihov potencijalni utjecaj pomoću jednostavnih ključnih pokazatelja rizika, bez dodjeljivanja vjerojatnosti
• Testovi otpornosti na stres koriste scenarije s brojnim narativnim elementima koji se primjenjuju na portfelje uz dodijeljene vjerojatnosti.
• Integrirano testiranje otpornosti na stres uključuje sveobuhvatne scenarije za sve vrste rizika, zahtijevajući složeno modeliranje, često temeljeno na eksternim izvorima ili internim ekonomskim modelima.

Testiranje otpornosti na stres u kontekstu klimatskih rizika

Predviđa se da će klimatske promjene otkriti sistemske rizike u financijskom sektoru. To se odnosi na fizički utjecaj klimatskih promjena na gospodarstvo (fizički rizik), ali i na postupnu tranziciju prema gospodarstvu s nižim emisijama ugljika (tranzicijski rizik). Cilj testiranja otpornosti na stres u kontekstu klimatskih rizika jest otkriti te rizike i procijeniti izloženost financijskih institucija. Za razliku od standardnih testova otpornosti, testiranje otpornosti na klimatske rizike ne daje informacije o ​​smanjenju kapitala, već obuhvaća nekoliko segmenata koji su usmjereni na procjenu spremnosti institucija za suočavanje s klimatskim rizicima i njihovim upravljanjem. Ova procjena provodi se iz različitih perspektiva, uzimajući u obzir i kvalitativne i kvantitativne elemente.