Stručni članci i istraživanja

Pregledajte ovu stranicu na: English

Zagreb, 30. lipnja 2016.

INTERVJU Dejan Ljuština, PwC-ov regionalni lider za energetiku o hrvatskim potencijalima u tom sektoru

Krčki LNG terminal može biti gotov do 2018., ali trebamo odmah početi raditi

Hrvatska ima znatan potencijal u sektoru energetike, no samo dosljedna primjena može osigurati da se on na kraju i ostvari

Dejan Ljuština partner je u PwC-u, jednoj od najvećih svjetskih konzultantskih kuća, ali i kompanijin lider za polje energetike u jugoistočnoj Europi. PwC je zadnjih godina vrlo aktivan u tome sektoru u Hrvatskoj sudjelujući u nekoliko vrlo važnih procesa, od restrukturiranja Hrvatske elektroprivrede do savjetovanja u pripremi projekta LNG terminala na otoku Krku.

U intervjuu za Svijet energije govori o energetskim perspektivama Hrvatske, potencijalima hrvatskih energetskih poduzeća i novim trendovima na tržištu.

Kako ocjenjujete općenito stanje u hrvatskom energetskom sektoru?

Hrvatska ima znatan potencijal u energetskom sektoru. Ključne okosnice tog potencijala vidim u 4 glavna područja. HEP, koji ima potencijal biti dominantni konsolidator u regiji, LNG terminal čijom gradnjom bi Hrvatska dobila ulogu opskrbnog čvorišta za širu regiju, Gropex gdje se uspješnim razvojem burze električne energije RH može pozicionirati kao regionalni trgovinsko središte za električnu konsolidator u regiji, no mora donijeti kvalitetne odluke o investicijama u proizvodne objekte i plina u RH. Jedino jasna i prvenstveno dosljedna implementacija može osigurati realizaciju punog potencijala.

Mnogi stručnjaci danas ističu velike investicijske mogućnosti HEP-a. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

HEP ima izniman investicijski potencijal. Globalne energetske kompanije preispituju svoje investicije zbog situacije na tržištu i cijena. Ključno je kapitalne investicije usmjeravati sukladno dugoročnoj strategiji portfelja. HEP je u dobroj poziciji organski i/ili anorganski realizirati izbalansirani proizvodni portfelj iz perspektive miksa energenata. Kapitalne investicije u revitalizacije i rekonstrukcije HE jedan su od bitnijih investicijskih zamaha pred HEP-om, a uz to je potrebno donijeti kvalitetnu odluku kako i gdje investirati u termo segmentu da bi portfelj bio stabilan. Neovisno o odluci EK za Plomin C, postoje alternative koje mogu dugoročno smanjiti ovisnost o uvozu. Treća, vrlo važna komponenta, je stvaranje konkurentnog ekosustava s grupacijama domaćih dobavljača u sektoru energetike, bilo da govorimo o elementima za proizvodnu djelatnost (npr. Đuro Đaković) ili za mrežnu djelatnost (npr. Dalekovod). Povezivanjem tih dionika, energetski sektor bi i dodatno osnažio svoju ulogu u pokretanju hrvatskog gospodarstva.

Može li HEP postati regionalni lider i koji su preduvjeti za to?

Može. Preduvjeti su stabilnost i stručnost menadžmenta. Daljnji odmak struke od politike i brža realizacija mjera transformacije koje su započete prije dvije godine. Započeti proces transformacije osnažio je HEP-ovu poziciju na tržištu te paralelno povećao troškovnu efikasnost. Nastavak rada HEP grupe u tom smjeru, stabilizacija i daljnja izgradnja financijske potentnosti idealna su podloga za aktivnije regionalne aktivnosti, i to ne samo u domeni tržišta opskrbe i trgovine električnom energijom nego i akvizicije komplementarnih proizvodnih portfelja.

Vaša tvrtka radi na procesu restrukturiranja HEP-a. Koji su ključni zahtjevi u tom procesu i kakvi su rezultati dosad postignuti?

O našem angažmanu u procesu transformacije HEP grupe ne mogu detaljno govoriti, no u skladu s javno dostupnim podacima mogu reći da su dizajnirane mjere koje oslobađaju i stvaraju značajna financijska sredstva koja upravo trebaju biti reinvestiranau izgradnju novih kompetencija te one investicijske projekte koje će donijeti daljnju stabilnost i perspektivu vlasniku i kompaniji. U HEP-u je započet proces promjene korporativne kulture, a dio financijskih rezultata projekata već je i realiziran. Međutim moram ponovo napomenuti daje u sljedećem razdoblju ključan daljnji odmak struke od politike te menadžment koji će uz potrebno vrijeme stabilnosti moći usmjeravati HEP grupu prema strateškim ciljevima.

Velike polemike u elektroenergetskom sektoru vode se o izboru energenta kod ulaganja u buduće proizvodne objekte. Kojije vaš stav po tom pitanju?

Sigurno jest da nas očekuje niskougljična budućnost te da se ona mora uzeti u obzir pri izradi dugoročnih strategija u energetskom sektoru. Danas imamo primjere da Norveška divestira sredstva iz tzv. nečistog proizvodnog portfelja baziranog na ugljenu i do 2025. planira maknuti automobile na naftu i benzin sa svojih cesta. Imamo primjer Saudijske Arabije, koja je investirala 3,5 mlrd. US$ u Uber te do 2020. želi biti neovisna 0 nafti kao glavnom izvoru prihoda. Za većinu zemalja koje su energetski ovisne 0 nečistom proizvodnom portfelju, promjena će biti tranzicijska dulji niz godina.

Je li realno da Hrvatska do 2018. ima funkcionalni LNG terminal?

Realno je. No rad mora početi odmah. Svjetsko LNG tržište će u idućim godinama obilježiti snažan rast kapaciteta za ukapljivanje, uz nešto manji predviđeni rast potrošnje. Posljedica će biti snažna borba opskrbljivača za kupce LNG-a. U takvom okruženju fleksibilniji brodovi s manjim trajanjem gradnje i cijenom inicijalnih ulaganja stječu prednost u odnosu na kopnene terminale. Proizvođači brodova za uplinjavanje imaju na raspolaganju brodove u sljedećem razdoblju, ali konkurencija je velika i brzina u osiguravanju broda bit će ključna.

Koje su prednosti plutajućeg terminala, a koje kopnenoga?

Prvo, potrebno je naglasiti da je Vlada RH prihvatila strategiju gradnje plutajućeg terminala u prvoj fazi, a zatim ako tržišni uvjeti dopuste, slijedi i gradnja kopnenog terminala. Obje opcije imaju svoje specifične prednosti. Plutajući terminali zahtijevaju manje kapitalne investicije pri gradnji te omogućavaju brže stavljanje u pogon. Također, električna energija potrebna za napajanje broda proizvedena je na samom brodu. Fleksibilnost broda je također važna, prije svega mislim na kapacitet uplinjavanja, gdje se može unajmiti jedan brod na određeni broj godina u prvom koraku i zatim prilagoditi kapacitet gradnjom kopnenog terminala ovisno o potrebama tržišta - što omogućuje manje rizično investiranje i poslovanje za zemlju koja nema iskustva u razvoju LNG projekata. S druge strane, operativni troškovi kopnenih terminala su manji i omogućuju u pravilu znatno veće kapacitete uvoza. Također, kopneni terminali pružaju veću sigurnost opskrbe za zemlje u kojima su građeni. No, kao što sam naveo, RH se opredijelila za migracijski koncept u kojem bi se u prvom koraku unajmio brod da bi se iskoristili trenutno skloni uvjeti na tržištu LNG-a, a zatim bi se gradio kopneni LNG terminal u slučaju dodatnih zahtjeva s tržišta.

Je li moguće takav projekt realizirati isključivo na komercijalnoj osnovi, bez investicijskog sudjelovanja države?

Svaki LNG projekt je specifičan, finalna financijska konstrukcija ovisi 0 balansiranju iznimno kompleksnih zahtjeva svih zainteresiranih strana. Države, EU institucija, kupaca, opskrbljivača i naravno investitora. Realno, velika kapitalna ulaganju potrebna za gradnju LNG terminala u kombinaciji s neizvjesnom prirodom kretanja cijena, ponuda i potražnje (u ovom slučaju ukapljenog plina) i relativno nerazvijenim tržištem LNG-a (kada uspoređujemo s npr. naftom) najčešće dovodi do potrebe da država sudjeluje u nekom svojstvu kod smanjenja rizika. To se može manifestirati na razne načine, najočitiji su naravno kroz direktna ulaganja u gradnju ili u davanju garancija za otkup količina kad je terminal uspostavljen.

Hoće li s promjenom projekte LNG terminala biti ugrožena sredstva koja je Hrvatska za tu svrhu planirala povući iz fondova EU?

Ne. EU kroz razne fondove podržava gradnju LNG terminal bilo da je plutajući ili kopneni. Samo povlačenje sredstava predstavlja tehničku prenamjene, ali iznosi nisu upitni jer je LNG terminal na otoku Krku jedan od glavnih projekata za diverzifikaciju JI Europe.

O CROPEXU I ZELENOJ ENERGIJI

„Bez likvidne burze nema ni tržišne cijene energije“

Bitno je odlučiti što sa sustavom poticanja obnovljivih izvora energije nakon 2020. godine kada istječe period garantiranog otkupa energije. Uslijed napretka tehnologije očekuje se pad cijena proizvodnje

Hrvatskoj odnedavno funkcionira i burza električne energije. Može li ta institucija, po Vama, uspješno funkcionirati bez jačeg umrežavanja svih nacionalnih burzi u regiji?

Cropex predstavlja jednu od najperspektivnijih priča u hrvatskom energetskom sektoru. Trgovanje električnom energijom na burzama nejednako je razvijeno u Europi, i svijest i praksa u regiji tek mora dostići zrelost zapadnijih tržišta električne energije. Aktivna podrška nacionalnih elektroprivreda uobičajena je u ovakvim slučajevima i iznimno važna za savladavanje inicijalnih stadija manje likvidnosti burzi.

Jedino likvidna burza može pružati vjerodostojne i realne cijene, tržišne cijene. Cropex ima namjeru postati regionalni referentni hub za električnu energiju, za takvo nešto naravno biti će potrebna suradnja pojedinih nacionalnih operatera i drugih igrača, posebice kako velik dio regionalnih zemalja nisu članice EU. Konkurencija već postoji i Cropex je pred izazovnom periodu povećanja likvidnosti, ponude proizvoda i usluga. No, smatram kako uz ispravnu strategiju i ciljanju podršku ima najveći potencijal za izgradnju regionalne referentne burze koji će uspostaviti po prvi puta istinski tržišne cijene električne energije u RH i regiji.

Mnogo javnih polemika izaziva i hrvatski model poticanja proizvodnje iz obnovljivih izvora energije. Kakvim ga vi ocjenjujete i ima li alternativnih modela?

Model je uveden prije desetak godina i sigurno je da ga treba staviti u kontekst energetske sadašnjosti i budućnosti te potencijalno uskladiti. Financijska sredstva koja treba isplatiti povlaštenim proizvođačima su značajna i sigurno predstavljaju opterećenje.

Bitno je odlučiti sto nakon 2020., kada istječe period zagarantiranog otkupa energije. S druge strane, uslijed napretka tehnologije očekuje se pad cijena infrastrukture za proizvodnju iz obnovljivih izvora, primarno solarne energije, što bi ih trebalo približiti konvencionalnima po trošku proizvodnje.

Skenirani članak.